Pržena sušena riba izgleda jednostavno. U stvari, različite vrste sušene ribe imaju svoje osobine. Treba ih različito tretirati u procesu kuhanja, dati punu igru njihovim karakteristikama i maksimalno iskoristiti njihov izvorni okus. Ovo je mali jaz između bijelog i kuhara. Male ribe koje se obično koriste u našem svakodnevnom životu su: sušena riba u obliku srebra, pečena riba u vatri, sušena riba iz bundeve, dimljena riba i tako dalje.
Izravno sušenje odnosi se na isušivanje svježe ribe i izravno sušenje na suncu ili pečenje u posebnoj pećnici na visokoj temperaturi. Ličinke ribe koje koriste ovu metodu su posebno male i velike u količini. Zbog visokih troškova rada i ograničenog vremena čuvanja, nema vremena za uzimanje u obzir uklanjanja unutarnjih organa, pa je usvojena metoda obrade debelih linija. Okus ove vrste male ribe je prosječan, a često je prati i riblji miris prilikom jela.
Marinirajte bebu ribom solju dulje od 3 sati, a zatim je osušite na suncu ili pecite u pećnici. Ova metoda dijeli se na dva slučaja: jedan je uklanjanje unutarnjih organa ličinki svježe ribe kroz trbuh, zatim mariniranje odgovarajućom količinom soli i malo bijelog vina nekoliko sati, a zatim sušenje na zraku. Drugo, zbog dugog vremena skladištenja ili visoke temperature, svježina male ribe znatno je smanjena, pa je čak i lagan miris. Morali su koristiti trbuh za uklanjanje unutarnjih organa, a marinirali su ga solju i bijelim vinom radi dezinfekcije. Sušena riba u prvom je slučaju prirodno ukusna, a sušena riba napravljena u drugom slučaju zaista nije pohvala. Bez obzira na to kako se kasnije obrađuje, teško je prekriti truli miris.